Žao mi je desetko, ne volim te, iako nekad jesam. Mnogo. Sjećam se, prije desetak godina, oktobarska jutra bi mama uljepšavala sa dvije šolje čaja i jednom kafe. Crna gorka kafa za nju, voćni čaj za nas. Osim vikendom kad bi se i tati dodala kafa, slatka. Kuća je mirisala na prženice, vatra u kaminu…
Nedjeljo, stvarno ne znam koji ti je vrag! Vazda te zamišljam kao namrgođenu šalterušu kojoj jednom sedmično dopuste da se udalji od šaltera, i onda ona iz osvete dolazi svima na vrata šireći negativnu energiju. Iš bona od moje kuće!
Bila je nedjelja. Velika kazaljka na dvanaest, mala na šest. Još uvijek snenih očiju doživljavam jutro. Hladno i svježe koje su obični ljudi prespavali. U obične ljude ubrajam one koji su odbrojavali dane do nedjelje priželjkujući duži san. U ove druge, rekli biste neobične, spadaju oni koji se tog dana bude oko pet, odlaze na…
Ukoliko ste očekivali da će početak posta biti nastavak naslova u smislu ”let me take a selfie”- Čestitam vam, budala ste opsjednuta ”samoslikama” baš kao i ja. Ne ponosim se time, da se zna. Elem, ono što sam zapravo htjela jeste da se predstavim. Red bi bio da znate ko će s vremena na vrijeme…